beats by dre cheap

dead can dance

Prije nego se upotpuni sat, pokušat ću uklopiti pokoju riječ u neprimjetnu putanju kazaljke.

Danas je majčin rođendan.
Gledam je u spavaćici i po ko zna koji put se pitam da li je sretna.
Vidim osmijeh na njenom licu dok joj čestitam rođendan, čvrsto me stišće u zagrljaj - zagrljaj kakvog se bojim, na kakav nisam navikla, od kojeg, možda, bježim.
Ukrstiše se moja zebnja i moja ljubav u taj kratkotrajni događaj, koji je, opet, čini mi se, bio sporiji od mene koja se nebulozno takmičim sa kazaljkama.

Već je ukorijenjeno u meni da ne znam pokazati svoju ljubav i iz te navike promijenila su se očekivanja, kako moja, tako i tuđa - ali dovoljno da se može vidjeti iskra moje želje da se ogolim i da zagrlim cijeli svijet, cijeli svoj svijet, onaj koji mi je potreban - one koji su mi potrebni.

Pogledah na sat i sjetih se da je otac namjestio ga tako da brza pet minuta - da, brza u odnosu na nešto, ali odnos je uvijek isti, zar nisam potpuno ireleventna bilo da kasni ili da brza...


Spokoj sam uvukla u svoje kosti i sve mi je nekako dovoljno, a bestežinsko stanje mojih nastojanja i želja održava tu harmoniju.

Sjećam se da sam nekoć, novembar, ili oktobar prošle godine, sjedila na svom balkonu i pisala čudnu  pripovijest o svojim izblijedjelim hartijama i izlizanom okusu gorčine na mom jeziku.

Ponavljam svoje redove da se čovjek na sve navikne, bilo na odsustvo nečije, bilona gorčinu kafe.

Uzela sam za nijansu jaču kafu od one na koju sam navikla.
Krenula sam uzeti i šećer, ali sam ustrajala u želji da se naviknem na tu gorčinu, koja bi bila odraz neke vlastite pobjede nad mojim čulstvom.

Možda griješim, štoviše, uvjerena sam da griješim i da su mi misle nabacane kao mine koje se ispaljuju iz me(n)talnih oklopa koji se poput ptice, na nebu tako gipko kreću da nam se čini da su oličenje slobode ili barem prividne slobode.

Po jednom satu kasnim, po drugom sam ispunila svoju, vlastitim umom, nametnutu dužnost.
Dužnost mi je i umrijeti u jednom od ovih preklapanja kazaljki.
Jedno je sigurno, umrijet ćemo u vremenu.

Žena mrtvog pjesnika
http://frojdusa.blogger.ba
13/08/2017 10:00